Statistički podaci kažu da je Frizerski obrt "Neva" vlasnice Nevenke Čotić osnovan 28.7.1977. godine
u Splitu na adresi Ružica Markotić br.22.
Na adresu Doverska ulica br.40 preseljen je 30.8.1984. godine i tamo se nalazi i danas.
Od dana 01.01.2003. vlasništvo obrta je prenesno na Ivicu Čotića.
A šta se nalazi izvan brojeva je nekad bitnije nego ono što se nalazi u samim brojevima.
Moj djed bio je svestran čovjek koji je živio težačkim životom u
malom selu blizu velikog grada. U selu su ga zvali kada je trebalo obavljati poslove
koji nisu bili svakodnevni, a drugi im nisu bili vični. Tako su dida Ćiru zvali da
navrne lozu ili mladu voćku na rašeljku; zakolje, parcelizira te osoli prasca, ovcu ili
neku drugu domaću životinju; obavi zidarske, graditeljske poslove te obrije ili ošiša
čovjekovu kosu. Kako mu je brat bio u Njemačkoj imao je oštre škare, ručnu mašinu i britvu.
Da li je to njegovo znanje bilo u krvi mojoj majci, a poslije i meni kada smo postajali
frizeri i odlučivali se na ovaj zanat ne znam, ali znam kako nam je usadio radne navike,
predanost poslu i zahvalnost Bogu. Na fotografiji poviše se vidi kako dida Ćiro brije svoga
oca Stipu u dvoru obiteljske kuće. Pored njih je i moja majka Neva.
u Splitu na adresi Ružica Markotić br.22.
Na adresu Doverska ulica br.40 preseljen je 30.8.1984. godine i tamo se nalazi i danas.
Od dana 01.01.2003. vlasništvo obrta je prenesno na Ivicu Čotića.
A šta se nalazi izvan brojeva je nekad bitnije nego ono što se nalazi u samim brojevima.
Moj djed bio je svestran čovjek koji je živio težačkim životom u
malom selu blizu velikog grada. U selu su ga zvali kada je trebalo obavljati poslove
koji nisu bili svakodnevni, a drugi im nisu bili vični. Tako su dida Ćiru zvali da
navrne lozu ili mladu voćku na rašeljku; zakolje, parcelizira te osoli prasca, ovcu ili
neku drugu domaću životinju; obavi zidarske, graditeljske poslove te obrije ili ošiša
čovjekovu kosu. Kako mu je brat bio u Njemačkoj imao je oštre škare, ručnu mašinu i britvu.
Da li je to njegovo znanje bilo u krvi mojoj majci, a poslije i meni kada smo postajali
frizeri i odlučivali se na ovaj zanat ne znam, ali znam kako nam je usadio radne navike,
predanost poslu i zahvalnost Bogu. Na fotografiji poviše se vidi kako dida Ćiro brije svoga
oca Stipu u dvoru obiteljske kuće. Pored njih je i moja majka Neva.