Dreadlocksi su duga kosa prirodno ili umjetno zapetljana u više različito debelih, međusobno odvojenih pramenova.
Ljudi nose dreadlockse tisućama godina. Tijelo kralja Tut-a ima ih nakon svih ovih godina. Indijski Sarus još uvijek ih nosi. Cezar je jednom imao komentar da drevni kelti imaju "kosu kao zmije".
Osamdesetih je značajan broj nerastafarijanskih orijentiranih crnaca počeo nositi dreads kao modni stil, a u ranim devedesetim počinju ih nositi i trendovski svjesni bijelci.
Oni koji ne mogu odgojiti dugu kosu mogu platiti stilistima da im umetnu već gotove dreadlockse od prave ili sintetičke kose. Pseudo – dreads omogučavaju glazbenicima, sportašima i modelima egzotičan izgled bez boli i neugodnosti koje izaziva npr. Body – piercing (probadanje tijela).
Izgled rastafarijanaca obilježen je veoma upečatljivom, i u većini slučajeva identifikacijskom karakteristikom – nošenjem dugačkih isprepletenih kovrđi, koje oni zovu dreadlocks.
Ime dreadlocks su usvojili da bi se narugali averziji koju su nevjernici ispoljavali u odnosu na njihov izgled. Naime dread = strah, strašno, užasno, a locks = uvojci, pramenovi, lokne, pa bi se na hrvatskom zvali "strašni uvojci".
Termin je internacionalizirao Bob Marley 1975. godine pjesmom "Natty dread" (u ovom slučaju natty = uredni i čisti, to je britanska riječ koju su jamajčani posvojili u svoj jezik patois (patwa). Nošenje "dreadlokni" bilo je inspirirano, s jedne strane, slikama ratnika "Mau Mau" pokreta Joma Kenyatte, i s druge strane biblijskom pričom o Samsonu, preko koje su se Raste indentificirali s Afrikom i "drevnim životom".
Dugačke "dreadlokne" bile su i bitan momenat odvajanja od "afro" i "soul" frizura, kakve su bile popularne među mladima srednje klase na Jamajci.
Identifikacija s lavom (koja je potpuna, spiritualna i povezana sa biblijskom simbolikom), promijenila je neke obrasce ponašanja naslijeđene dugogodišnjim ropstvom.
Duga kosa je rastafarijancima jedan od simbola prirodnosti pa oni smatraju da je rezanje i borba protiv duge kose ujedno i borba protiv prirode, protiv samog čovjeka. Kao i kod indijskih Yogija, kosa prenosi kozmičku energiju, ona omogućuje harmoničan odnos s okolinom.
Kosa kakvu su nosili stari etiopski svećenici predstavlja rastafarijancima identifikaciju s kraljevskom lavljom grivom, a sa njom povezuju i pravednost, pravičan način života kao "nasljeđe drevnih dana".
Svaki Rasta, hodajući uspravno kao ponosni lav ulicama jamajkanskih gradova, djelovao je šokantno i provokativno onom mentalitetu koji je navikao na poniznost, pokoravanje i mirenje s postojećim.
U Owensovoj monografskoj studiji, koja obiluje opsežnim intervjuima s jamajkanskim Rastama, nalazimo na izjavu o nošenju "dreadlokni". "Ošišan čovjek je kao osušeno drvo, drvo na kome nema lišća".
Današnje želje mladih da skrenu na sebe pozornost i da isprovociraju javnost jako su izražene. Biti totalno drugačiji od drugih. Biti poseban, slobodan, isti i samo svoj. Break on through to the other side. To su pjesme koje se slušaju danas i popularne su isto onako kao kad su ih neki drugi slušali jučer. Mladi oduvijek tragaju za svojim indetitetom i u tom traganju posežu za najrazličitijim oblicima izražavanja.
Svijet je postao globalno selo. Informacije nisu nikada brže letjele s kraja na kraj Zemlje. Pod utjecajem medija, interneta, televizije, novina, filmova, ljudi upijaju trendovsku kulturu i ne primječujući kako drugi kreiraju šta će jesti, nositi, gledati, slušati. Oblače se u poznate marke koje potpisuju poznati kreatori čija se imena po zlato prodaju. Sebi tepaju da su moderni, informirani, kulturni, urbani, a kad ih svučeš do gola pretvaraju se u maglu koju prvi vjetar otpuše i nestanu. Sve što imaju pokazuju vanjštinom dok nutrina najčešće ostaje šuplja. Sa druge strane mladi koji žele ostati po strani tog mehanizma prigrle neka ustaljena subkulturna kretanja koja se razlikuju po vrsti glazbe koju slušaju, stilu oblačenja, načinu života, pa ulaze u razna sub plemena kao što su tehno plemena, pankeri, rokeri, metalci, skateri, writeri, motoristi, razni umjetnici, antiglobalisti i drugi. Upravo oni su najviše pozivali frizerski salon “Neva” i radili dreadlockse. Dreadlocksi su u poslijednjih nekoliko godina zastupljeni u medijima više nego ikada prije. Mnogobrojne osobe iz svijeta glazbe, sporta i filma popularizirali su dreadlocks frizuru. Možemo konstatirati da su dreadlocksi ušli na mala vrata u sve pore društva i sve se više na njih gleda kao na normalnu pojavu.
Frizerski salon “Neva” dreadlockse je počeo raditi 1998. godine. Napravili smo prve korake dijeleći letke preko kojih smo educirali o imenu dreadlocks i njihovoj povijesti. Znanja koja smo usvojili u Amsterdamu, gdje smo se educirali o dreadlocksima, primjenjivali bi na strankama u salonu. Zajedno smo prolazili prva iskustva kako ih što bolje i čvršće izraditi, kako ih održavati, čime ih prati i mazati. Uvijek nam je bilo drago kad bi nakon godine, dvije ponovno vidjeli naše radove. Dreadlocksi su kao vino, što stariji to bolji. Naravno da bi bili takvi potrebno je odvojiti vrijeme radi pravilnog održavanja. Godine su prolazile, a broj sve veće obitelji ljubitelja dreadlocksa je rastao. Godine 2002. pokrenuli smo prvu internet stranicu o dreadlocksima na hrvatskom govornom području. Željeli smo da ona, a posebno forum, za ljude koji vole dreadlockse bude virtualni most koji će ih povezivati. Na kojem će razmjenjivati iskustva i pronalaziti najbolja riješenja za moguće probleme. U tome smo nadam se djelomično i uspijeli.
Kritika je bilo i one su uvijek dobrodošle jer tjeraju na razmišljanje.
Danas vam predstavljamo novi izgled starih stranica na kojima želimo nastaviti započetu misiju širenja dreadlocks obitelji, međusobnog povezivanja, razmjene saznanja o novim proizvodima na tržištu, razmjene korisnih informacija o svemu djelomično ili usko vezano za dreadlockse.
Zahvaljujemo svim posjetiocima frizerskog salona “Neva” koji su koristili naše usluge radeći dreadlockse, a one koji će to učiniti u budućnosti pozivamo da za sve informacije nazovu naš kontakt telefon ili nas posjete na našoj adresi.